Aikido Journal Home » Interviews » Paolo Corallini Aiki News Japan

Paolo Corallini

Available Languages:

Napisao: Stanley Pranin

Aiki News #94 (Winter/Spring 1993)

Preveo: Nikola Kuprešanin

Paolo Corallini, iskusni talijanski aikidoka, otkrio je razboritost i snagu aikidoa Morihiro Saito Senseia 1984. godine, prilikom puta u Iwamu, mjesto u kojem je smješten Aiki Hram. Susret sa slavnim Aikikai Shihanom, nosiocem devetog dana, doveo je Corallinija do novog shvaćanja principa aikidoa i raspirio u njemu iznova obnovljenu želju da s drugima podjeli otkriće sve dubine O-Senseieve vještine. Od tada, Corallini je naporno radio na širenju Iwama-ryu Aikidoa u Italiji i Europi, iskazavši rijetko viđenu odanost svom učitelju.


Aiki News: Kada ste započeli trenirati aikido?

Paolo Corallini: Započeo sam učenje borilačkih vještina 1969. sa jujutsu-om, a iste sam godine krenuo i s aikidoom. Prvi učitelj mi je bio Motokage Kawamukai Sensei. Bio sam s njim nekoliko godina, a i danas imam visoko mišljenje o njemu. Tijekom tih godina sudjelovao sam u brojnim seminarima diljem Europe koje su održavali slavni japanski učitelji poput Nobuyoshi Tamure, Koichi Toheia, Yoshimitsu Yamade, Hiroshi Tade, Mitsugi Saotomea, Seiichi Suganoa, Yasufusa Kitaura, itd. Također, trenirao sam brojne godine pod europskim učiteljima poput Christiana Tissiera i André Nocqueta. Ostao sam povezan s učiteljem Nocquetom do proljeća 1984. kada sam konačno upoznao Saito Senseia.

Kako ste upoznali Saito Senseia?

Jedan prijatelj iz Francuske rekao mi je kako se Saito Senseia može upoznati i zatim postati njegovim učenikom odlaskom u Iwamu. Kada sam to čuo, odlučio sam se pridružiti svom prijatelju na putu za Japan. Otišli smo tako u svibnju 1984. u Iwamu, za mene legendarno mjesto, gdje sam se upoznao sa Saito Senseiem. Ja sam bio prvi Talijan koji je stupio u njegov dojo, i on me prihvatio za uchideshija. Saito Sensei želio je znati čiji sam učenik, i ja sam mu objasnio svoja dotadašnja iskustva tijekom šesnaest godina bavljenja aikidoom.

Da li se za vrijeme vašeg prvog puta na Iwamu dogodilo nešto posebno što vas je uvjerilo da slijedite Saito Senseia?

Za vrijeme Saito Senseievih treninga u dojo-u u Iwami, odmah sam shvatio kako ono što sam do tada naučio nije dovoljno da mi omogući da vježbam s njegovim učenicima. Imao sam velikih problema u koordiniranju svojih pokreta i osjećao sam kako mi tehnike nisu ni precizne ni efikasne, a da ne spominjem rad s jo-om i ken-om, koji me strašno zbunjivao. Ono malo što sam znao o oružju bilo je iz proučavanja knjiga Saito Senseia, što sam radio nekoliko godina. Drugim riječima, ti prvi dani u Iwami bili su vrlo traumatični za mene. Gledajući me kako radim, Saito Sensei odmah je shvatio moje probleme i na sreću, pomagao mi da ispravim svoje pokrete na tako precizan način da sam malo po malo bio u stanju ostvariti sitni napredak. Njegova metoda poučavanja i briga koju je iskazivao svojim učenicima omogućili su istinsko razumijevanje izvornog oblika tehnika na način koji ih je podučavao O-Sensei. To me udarilo poput groma i dovelo do konačne odluke da raskinem dotadašnje veze i posvetim se svom dušom i srcem tom velikom učitelju i Iwama-stilu aikidoa.

Kako ste uspjeli uvjeriti Saito Senseia da dođe u Italiju po prvi put?

Pred kraj mog prvog boravka u Iwami, Saito Sensei predao mi je pismo koje je sadržavalo nekoliko pitanja, koje sam uspio razumjeti zahvaljujući pomoći Gospodina Pranina. Želio je znati što sam mislio o njegovoj metodi podučavanja, Iwama-stilu, i iskustvima s ovim oblikom aikidoa. Tražio je i da, ukoliko je bio pozitivan, svoj dojam podijelim s drugima po povratku u Italiju. Shvatio sam tada kako moram poduzeti nešto, jer ne bi bilo pošteno da budem jedini koji je imao sreću proživjeti tako veličanstveno iskustvo. Jedne večeri nakon što sam Saito Senseiu objasnio situaciju s Aikidom u Italiji i Srednjoj Europi, pozvao sam ga da dođe u moju zemlju i održi seminar. Nakon duge šutnje, Saito Sensei prihvatio je moj poziv. Taj je događaj odredio moju budućnost. Od tog trena nadalje posvetio sam se potpuno njemu, s ciljem da sve one s kojima dođem u kontakt upoznam s njegovim tehničkim i duhovnim genijem.

Kako su ljudi koji treniraju aikido u Italiji reagirali na posjet Saito Senseia i njegovo učenje?

Nažalost, prvi seminar u Italiji, održan u veljači 1985., nije bio uspješan sa strane broja sudionika, zato što su ostale federacije eksplicitno zabranile svojim članovima da sudjeluju. Ipak, poslužio je da posije sjeme Iwama aikidoa u Italiji.

Nakon tog početnog iskustva što se dogodilo vama i vašoj grupi u Italiji?

U početku izgubio sam mnogo učenika koji su navikli na mekši, manje precizan i manje zahtjevan oblik aikidoa. Zatim, malo po malo, razborita priroda i vrijednost tehnika Saito Senseia utjecala je na brojne ljude, pa danas, osam godina poslije, naša grupa uključuje dvadeset i četiri dojo-a koji prakticiraju isključivo Iwama-ryu Takemusu Aiki.

Kako je vaše iskustvo utjecalo na druge ljude izvan vaše grupe i izvan Italije?

Za vrijeme ovih godina, mnogo je ljudi iz drugih federacija (istih onih koji su u početku bili neprijateljski nastrojeni prema nama) postalo zainteresirano za Iwama-stil i broj sudionika seminara Saito Senseia postepeno je rastao. Pokušao sam uključiti mnoge stare prijatelje iz različitih europskih zemalja i često uspijevao u tome. Danas mogu reći da je Iwama-ryu aikido barem donekle prisutan u svim aikido organizacijama, ne samo u Italiji.

Znamo da ste pozvali sina Saito Senseia, Hitohira u Italiju 1991. Je li taj posjet bio uspješan?

Da. Pozvao sam Hitohiro Senseia u studenom prošle godine, s ciljem da ga upoznam sa svima i pojasnim kako ne samo da je on sin slavnog oca, već i pravi sensei izvanrednih tehničkih i pedagoških sposobnosti. Drago mi je i počašćen sam što je prihvatio i što su svi cijenili njegov posjet. Broj sudionika seminara – više od stotinu i šezdeset ljudi iz svih krajeva Europe – dokazuje to.

Pod dojmom sam kako Saito Sensei osobito drži do vas i ukazuje vam posebno povjerenje. Kako to komentirate?

Ovo je dosta neugodno pitanje, ali potrudit ću se odgovoriti na njega. Vjerujem kako je zbog svog iskustva u životu i aikidou, Saito Sensei sposoban vidjeti srca ljudi izravno, ne kroz oči nego na duhovnoj razini. Stoga, shvatio je tijekom ovih godina kako posjedujem duboko i potpuno divljenje i ljubav za njega, kao što sin osjeća prema ocu. Također, vjerujem da sam mu tijekom godina pokazao kako su sav moj trud i aktivnosti usmjerene prema cilju promicanja Iwama-ryu aikidoa (a samim time i aikidoa osnivača, O-Senseia) i Saito Senseia kao velikog učitelja, što on i jest, što većem broju ljudi. Napravio bi zaista bilo što da pomognem širenju aikidoa O-Senseia, i on to zna. Zato mi je Saito Sensei u mnogo prilika ukazao povjerenje. Primjerice, prije nekoliko godina, dodijelio mi je čast godan ranga za bukiwazu [tehnike s oružjem], i instruktorski certifikat za taj nivo. Također, odabrao me za svog predstavnika za Južnu Europu.

Pozvali ste i Saito Senseia u Italiju u lipnju ove godine. Jeste li primijetili porast interesa za Iwama-stil aikidoa?

Kao što sam već spomenuo, zanimanje za aikido Saito Senseia poraslo je eksponencijalno. Ove godine imali smo više od stotinu i osamdeset sudionika, ne samo iz čitave Europe, već i iz Sjedinjenih Država, Novog Zelanda, itd. Za vrijeme svog boravka u Italiji ove godine, Saito Sensei odlučio mi je predati veličanstveni dar. Rekao mi je: “Ostavit ću ti sve O-Senseieve osnovne, stajaće taijutsu tehnike. Želim da imaš profesionalni film svih tih tehnika; taj film će onda ostati kao bogatstvo s kojim ću ti vratiti za pomoć koju si mi uvijek pružao. U Iwami ću snimiti sve preostale tehnike, uključujući suwariwazu, hanmi handachi technike, jo dori, tachi dori, tanken dori, i kaeshi wazu, sa svojim sinom Hitohirom.”

Kao posljedicu toga snimili smo izvanredan video uz pomoć profesionalnih kamermana. Saito Sensei bio je u sjajnoj formi i izveo je više od šezdeset osnovnih taijutsu i ki no nagare tehnika s brojnim henka wazama iz osnovne serije.

Kakav je bio vaš dojam vidjevši ogromno tehničko znanje Saito Senseia?

Bilo je to nešto veličanstveno i neopisivo, gledati ga satima i satima dok izvodi brojne serije tehnika s takvom preciznošću, snagom i skladom u isto vrijeme. Nakon više od dvadeset godina u aikidou, konačno sam shvatio značenje takemusu aiki-a bez potrebe za dodatnim objašnjenjima, samo gledajući ga. Tehnike Saito Senseia dolazile su neprekinute, izlazeći iz njega spontano i izražavajući se u pokretu i harmoniji. Ta borilačka kreativnost, taj neiscrpan izvor tehnika i životna energija, to je takemusu aiki, i tek gledajući u to, vjernu sliku osnivačevog aikidoa, konačno sam shvatio.

Planirate li to tehničko blago učiniti dostupnim ljudima koji treniraju aikido u budućnosti?

Saito Sensei mi je rekao: “Ovo je poklon za tebe. Čini s njim ono što ocijeniš prikladnim”. Vjerujem kako se radi o previše vrijednom blagu da bi ga zadržao samo za sebe, i stoga, u bliskoj budućnosti, razmišljam o izradi videokasete koja bi sadržavala barem osnovne tehnike i bila dostupna svima koji se dive istinskom aikidou O-Senseia. U prikladno vrijeme, gospodine Pranin, zamoliti ću vas da objavite najavu u svom časopisu.

Koji su vaši budući planovi?

To je jednostavno. Nastaviti ću slijediti Saito Senseia s jednakim entuzijazmom i vjernošću kao i uvijek, te pokušati napraviti što god je moguće da potaknem druge na istu stvar.

Možete li nam reći o aikido organizacijama u Italiji i njihovim grupama?

U Italiji, kao i u većini zemalja, postoje različite federacije. Glavne uključuju talijanski Aikikai, koji je glavna Aikikai organizacija u Italiji. Nominalni predsjednik je Hiroshi Tada Sensei, ali su to zapravo Yoji Fujimoto Sensei i Hideki Hosokawa Sensei, oboje šesti danovi, koji živjeli u Italiji mnogo godina. Ta organizacija ima najveći broj registriranih članova. Naša grupa, Iwama Takemusu Aiki Italija (UIA), vjerno slijedi učenja Morihiro Saito Shihana, i ovlaštena je i priznata od njega.

Aikido sekcija F.I.L.P.J.-a (Talijanska Federacija Hrvanja, Dizanja utega i Judoa) je u prošlosti bila povezana s raznim japanskim i talijanskim učiteljima. Posljednjih je šest godina bila pod tehničkim nadzorom Takeji Tomita Senseia.

Ki no Kenkyukai Italija ima centar u Firenci i slijedi Koichi Tohei Senseia. Nemaju veliki broj članova, ali su vrlo aktivni, osobito na sjeveru zemlje.

Unione Aikido Kobayashi (UAK) je grupa koja, kao što joj ime kaže, slijedi Hirokazu Kobayashi Senseia i posebno je aktivna na jugu Italije.

Na posljetku, Lega Italiana Aikido (LIA), grupa povezana s Europskom Aikido Federacijom, je pod nadzorom Nobuyoshi Tamura Senseia i Motokage Kawamukai Senseia.

Kako je nastala vaša organizacija, UIA-a?

UIA je osnovana pri kraju 1970-tih kao talijanska predstavnica UEA-e (Europske Aikido Unije) predvođene André Nocquetom. U to vrijeme ja sam aktivno slijedio tog učitelja, koji je jako mnogo doprinijeo širenju aikidoa u Francuskoj. Pokrenuo sam tu grupu po savjetu Majstora Nocqueta, i u to doba imao članstvo od oko tisuću ljudi. Onda sam 1984., kako sam već rekao, upoznao Morihiro Saito Shihana, i odlučio nadalje slijediti samo njega. Od tada, UIA je napustila UEA-u i nastavlja svoju ekskluzivnu poveznost sa Saito Senseiem.

Molimo vas da podijelite s nama svoje utiske o metodama podučavanja Kawamukai Senseia, Tamura Senseia, Nocquet Senseia, i Tissier Senseia.

Kako sam mnogo vremena proveo trenirajući s Kawamukai Senseiem, mogu reći kako podučava jasno, na razumljiv način, naglašavajući fizičku pripremljenost i koordinaciju. Njegov način učenja je sličan onome Tamura Senseia. Nema se mnogo toga dodati o tom velikom učitelju koji je dobro poznat svima. Osobno, mnogo poštujem Tamura Senseia, zbog njegovih kvaliteta kao čovjeka, kao učitelja, i iznad svega zbog onoga što je postigao u Europi i drugim zemljama za razvoj aikidoa.

Za Učitelja Nocqueta mogu reći kako je bez sumnje čovjek koji posjeduje velike humane i duhovne vrline, on je filozof aikidoa. Za vrijeme njegovih poduka, osim učenja tehnika, često je pričao o O-Senseiu, događajima iz njegovog života, njegovom načinu razmišljanja i njegovoj religioznosti, kao što to rade i ostali učitelji iz Hombu Dojo-a.

Christian Tissier je, kao što znate, osoba koja je dugo vremena provela u Tokiju, u Hombu Dojo-u, s ciljem da postigne dobar tehnički nivo pod vodstvom raznih senseia. Iz osobnog iskustva mogu reći kako je za njegovu školu karakteristična znatna razina fizičkih i atletskih priprema. Ima izvanredno dobre ukee i vrlo je snažan i elegantan u svojim kretnjama. Uz to, ima neobičnu sposobnost da stvori oko sebe određeni entuzijazam koji održava jedinstvo njegovih učenika. On je, drugim riječima, iznimno karizmatičan čovjek. Također, ima brojne učenike u Francuskoj.

Koja je vaša profesija i hobiji?

Ja sam zubar i imam dvije ordinacije gdje se s velikim entuzijazmom bavim svojom profesijom otkako sam odlučio postati zubar. Zapravo, još otkako sam bio dijete, oduvijek sam želio biti ovo što sam danas.

Što se hobija tiče, imao sam ih mnogo i još uvijek ih imam mnogo. Čak i kao dječak imao sam niz zanimacija. S trinaest godina počeo sam preparirati životinje i oduševljeno se bavio time osamnaest godina. Ostali moji hobiji uključivali su slikanje, arheologiju, skupljanje fosila i stijena, a trenutno skupljam foto-aparate. Rijetkim vikendima kada sam slobodan od aikidoa, vježbam streljaštvo. Drugim riječima, kao što vidite, volio sam i volim mnogo stvari. Vjerujem kako je život, makar kratak, vrlo lijep i trebao bi se živjeti uživajući ga u svakom trenutku. Možda je stoga što o životu mislim na taj način uzrok tome što toliko volim aikido kao veličanstveno sredstvo bivanja u skladu sa ljudskim bićima i svime što nas okružuje.

Na kraju, hoćete nam reći koje dublje značenje za vas ima aikido?

Odgovor na ovo pitanje zahtjevalo bi veliki prostor. Mogu kratko reći kako aikido smatram iznad svega razumnom, potpunom i iznimno efikasnom i inteligentnom borilačkom vještinom. U ranim stadijima treninga ljudi bivaju zavedeni ljepotom, težinom i harmonijom tehnika. Ipak, pažljivi promatrač će uvidjeti malo po malo fizičke i geometrijske principe formi. Napredujući u proučavanju ove fascinantne vještine, trenirajući istovremeno i taijutsu i jo i ken (kao što je O-Sensei želio), čovjek zaista počinje shvaćati značaj takemusu aiki-a kao borilačkog izvora vještine i načina kojim se ostaje u skladu, prvo sa samim sobom, a onda, u širem smislu, s onima oko nas. Iznad neosporive borilačke vrijednosti aikidoa želio bih naglasiti njegov obrazovni i duhovni potencijal za današnju mladež, koji žive u materijalističkom i natjecateljskom svijetu i skloni su promatrati druge ljude kao moguće neprijatelje i suparnike. Aikido, sa svojim principima stapanja i mogućnosti odvoda negativne energije kojoj se u pozitivnom smislu opire, istovremeno poštujući i čuvajući živote drugih ljudi, bez sumnje je čudesno sredstvo – darovano od O-Senseia – da nadiđemo vlastiti negativni ego.


Profil Paolo Corallinia

Rođen 1952. Peti dan Iwama-ryu. Prvi put učio aikido 1969. godine pod Motokage Kawamukaiem. Putovao u Japan 1984. kada postaje učenik Morihiro Saitoa. Pomogao uvođenju i predstavljanju Saito Senseia i njegovog aikidoa u Europu. Predsjednik Unione Italiana Aikido.